Zgrada "Teatro Fenice" prvo je veliko kazalište u Europi čija je nosiva konstrukcija iz armiranog betona, projektirano i građeno istovremeno kada i čuveni pariški Theatre de champs-Elysses, Augustea Perreta. Zahtjevna konstrukcija kazališta bila je dodatno uvjetovana izvedbom dviju dvorana (politeama i varijete), jedne iznad druge. Veliki su rasponi prevladani okvirima i zakrivljenim nosačima, čime su ostvarene dvorane bez potpornih stupova. Armiranobetonska konstrukcija rađena je po patentu G.A. Wayssa i predstavlja realizaciju složena zadatka za arhitekte, konstruktore i graditelje, budući da do tada nije bilo realiziranih kazališnih objekata te veličine i te konstrukcije. Na zgradi je, osim toga, po prvi puta na području Hrvatske primjenjeno nekoliko vrlo kvalitetnih tehničkih inovacija iz područja scenske tehnike, strojarstva i zaštite od požara: cugovi za upravljanje scenom, ventilacija s ovlaživanjem zraka, "aparat za umjetnu kišu" (preteča Sprinkler uređaja), sve najsuvremenija dostignuća znanosti i tehnike. Zgrada je ujedno i jedini realizirani kazališni objekt ovog razdoblja u našoj zemlji. S ukupno 2150 (1450 sjedećih i 700 stajaćih) mjesta, gornja dvorana je po kapacitetu najveće kazalište u nas i u ovom dijelu Europe. Donja dvorana (varijete) ima još oko 500 mjesta pa ukupan broj posjetilaca iznosi 2650 osoba. Zgrada je izgrađena i otvorena 2. svibnja 1914. godine. Projektanti su arhitekt Theodor Traxler (Horn, Austrija, 1881.-.), školovan na Kunstgewerbechule kod Josefa Hoffmanna i Akademie der bildenden Kunsten kod Otta Wagnera i Eugenio Celligoi (Rijeka 1883.- Santos, Brazil, 1974.), riječki graditelj, a projekt datira iz lipnja 1911. godine. Premda je projektirana u stilu secesije, na arhitekturi izvedenog objekta osjeća se utjecaj protoracionalizma, futurizma i odmjerenog klasicizma, tada prisutnog u Wagnerovoj školi, čime se svrstava među najranije primjere, odnosno preteče moderne arhitekture u zemlji.